Jaran, drug, prijatelj

Moja baba nije imala visoko mišljenje o prijateljima. Obično bi uz riječ prijatelj dodavala „ma kakav“ u smislu da prijatelja nema.

Baba, izvini.

..ili što bi ti znala reći, jebi ga. Ja nekako volim prijatelje. Znam da ovo zvuči prilično glupavo ali šta ću kad je tako, pa makar i glupavo.

Definišimo prijatelja. Kako znate da vam je neko prijatelj?

• drago vam je što ga/nju vidite;
• mislite da je lijep/a iako drugi ljudi ne misle tako;
• mislite da je pametan/pametna iako drugi ljudi misle da je prosječan/na i možda malo čudan/na;
• imate samo vaše šale i humor;
• radite skupa ono što ne radite sa drugim ljudima (pri ovom ne mislim na seks, da ne bude zabune);
• mogu se uglavnom nabrojati na prste jedne ruke;
• bar ste jednom otpjevali, unoseći se u lice jedno drugom (bez obzira na pol) „Hej, jarane, jarane, jarani smo mi…“.

Prijateljstva često znaju biti zanemerena po inerciji, zapostavljena, šutnuta, pregažena, gurnuta u zapećak i na kraju prekinuta. Ako mislimo da su nam vrijedna, ovo sebi ne dozvoljavamo. Naravno, polazeći od pretpostavke da smo zdravi ljudi i da nemamo neke patološke potrebe. Ipak, ima par stvari koje nije loše imati na umu kad su prijatelji i prijateljstva u pitanju:

1. prijateljstva (najčešće) imaju rok trajanja – znate kad se sa sjetom prisjećate nekih ljudi i kako se ne možete sjetiti zašto se više ne družite iako i dalje živite u istom gradu. Odavno sam sebi objasnila da nije ni do mene ni do te druge osobe. Jednostavno je tako. Prijateljstva imaju rok trajanja ne zato što su kvarljiva već zato što se ljudi mijenjaju. Zar nije glupo robovati formi prijateljstva „na silu“ i „kao nekad“ samo da bismo ostali vjerni slici nekadašnje bliskosti?

„Jednom prijatelji, uvijek prijatelji!“ …možda kod mačaka.

2. ako želite prijatelje, pustite nove ljude u svoj život- kad čujem da neko nema društva, kako se to kod nas popularno kaže, to samo znači da ne želi da ga ima. Kako je moguće da pored ovolike planete nije našao par ljudi pored kojih se osjeća dobro i zabavno? Ne-će! Pored ovolikih interneta, interesnih grupa, udruženja, folklora i raznih igranki, po statistici je nemoguće ostati sam.

3. ne očekujte previše (evo babe!) i imaćete prijatelje – Babino uvjerenje sa početka teksta stupa na snagu ovdje ali iz drugog ugla. Ne mislim da prijatelji trebaju da  rade posao umjesto mene, da vuku za mene, da ih iskorištavam na bilo koji način. Od prijatelja TRAŽIM ono što bih i im i sama PRUŽILA.  Velika je razlika između očekivati i tražiti. Zahtjeva dosta treninga.

očekujete

„Večeras radim do kasno, nemam auto, hladno je za bajk.“ …i ćutke čekate od prijatelja da vam ponudi prevoz. On to ne uradi a onda mu se vi ne javljate par dana „jer nije bio prijatelj“.

 tražite

„Da li bi došao/došla po mene večeras? Auto mi je pokvareno, a poledilo je, ne mogu ni biciklom.“

„Kad si glupa i nećeš da promjeniš auto ali hvala bogu sjahala si bar danas sa bicikla.  Hoću, naravno da ću doći.“

Ostali su samo poznanici 🙂

Naravno da postoje i „prijatelji“ ali neću vam ja objašnjavati ko su oni i kako sa njima.

p.s. Ovo nije tekst koji omalovažava stara i duga prijateljstva već mijenja perspektivu. Nadaću se da će inspirisati nekoga da posveti više pažnje nekom ko to zaslužuje, bilo sebi, bilo bliskoj osobi ili nekome ko će to tek postati.