Mrak na Paprikovcu

Ovaj članak sam planirala pisati na drugom blogu, mamećem, kako volim da ga zovem ali nekako imam utisak da će ovaj post biti malo širi od toga i zato je ovdje.

Veče prije

Broj Jedan je bio pored Borga dok je prao zube. Kako je Borg mali, kada pere zube, stoji na svojoj stoličici da bi mogao dohvatiti vodu i naravno, da se posmatra u ogledalu.  Broj Jedan je čučao pored. Rekao bi čovjek idila jedna…

ALI

…idila nije potrajala. Broj Jedan je odjednom skočio kao oparen i počeo da psuje i zapomaže, ne znam kojim redoslijedom – Borg ga je nabo četkicom u oko. Borgu je to bilo jako zanimljivo, a Broj Jedan, koji iza sebe ima već dvije povrede rožnjače je već bio svjestan ozbiljnosti povrede. Junački ili zbog lude nade da nije toliko ozbiljno, je sačekao do jutra kad je otišao na pregled. Rezultat – inekcija u oko (znaaaaam!), zavoj, strogo mirovanje oka (kako oko miruje?) i previjanje svaki dan.

Na ovom pregledu nisam bila, pa ne mogu da prenosim detalje. Bila sam na prethodnom, prije negdje godinu dana.

Tada se sjećam da me je doktorica slala da kupim mast i kapi koje su potrebne da bi se izvršio pregled. Uz put ću napomenuti da se radi o najvećem kliničkom centru u Republici Srpskoj…ali, to je bilo prije godinu dana. Sad su stvari potpuno iste. Toliko o ovoj povredi. Čisto da začinim.

Dan poslije

Broj Jedan leži u mračnoj komori. Nit’ zbori nit’ romori.

Kako nas je snijeg iznenadio u januaru, Borg i ja smo bili vani. Zadovoljni ušli u kuću, spremni za jelo, crtani i spavanje. Rekao bi čovjek idila jedna…

ALI

Dok sam bila u kuhinju čula sam Borgovo kašljanje koje je na mah zazvučalo kao grcanje. U dva koraka sam bila kod njega a on je samo sjedio crven u licu i suznih učiju rekao, pokazujući prstom u usta: „Paja, mama, paja.“ Sjetila sam se kovanice od 10 feninga sa kojom se igrao i nije bilo potrebno biti Poaro. Za svaki slučaj sam pretražila pod, kauč da vidim da li možda mulja (iako sam znala da ne mulja), možda naiđem na kovanicu, ali ništa.  Mnogi će se pitati zašto sam dijete ostavila sa kovanicom ali do sad nije bio sklon trpanju a još manje gutanju sitnih stvari. Npr. mjesecima se igrao sa šoljom punom siće i nikad nije metal stavljao u usta. Bilo kako bilo, pare nema, a vjerovala sam mu kad mi je rekao da ju je progutao. Na sreću, po Borgovom ponašanju sam vidjela da potencijalno progutana para nije nigdje zaglavila što je bila dobra utjeha. Ipak, morala sam djelovati.

Sad dolazimo do suštine priče

Prvo smo otišli po uputnicu kod porodične doktorice sa kojom sam se prethodno čula. Nije bilo procedure. Sve je obavljeno za 5 minuta.

Potom smo otišli u KBC na odjeljenje Pedijatrije. Već sam opisala kako izgleda procedura ulaska u sistem ali evo još nekih detalja.

Čekaonica za pedijatriju je dio hodnika, u kojem se još nalazi čekanonica za ginekologiju i akušerstvo. U stvari to je sve jedan hodnik ali ovaj za pedijatriju ima jedan tobogančić, kutak za igranje kojeg čine spužve zgurane u ćošak, cvjetove na zidu, slona na staklu i djecu, naravno.

Zašto ovo pominjem?

Pa zato što sam  kad sam bila na stolicama pored isto kao što su sad neke žene sjedile i čekale prijem na ginekologiju i gledale taj kutak za djecu dok npr. čekaju da budu primljene zbog prekida trudnoće…ili koju stolicu niže, mogu vidjeti porodice porodilja koje nervozne čekaju  da im se javi dobra vijest ili već prolaze noseći cvijeće i voće. Ali dobro…možda je to ipak previše sofisticirano posmatranje stvari. Rećemo da su čekaonice takve kakve jesu.

Dakle, bilo je oko 11 sati kad smo sjeli u čekaonu. Na pregledu je bila jedna djevojčica. Sestra je uzela našu uputnicu i rekla nam da sačekamo. Borg se prihvatio tobogana koji je čak i po mojim prilično niskim standardima čistoće (blato nije prljavo i sl.), bio prljav.

Čekajući posmatrala sam sestre i medicinsko osoblje. Stvarno rade. Neke jesu nadrndane i mrzovoljne ali nije im ni posao neko cvijeće i drveće. Vjerovatno bih i ja takva bila.

Posmatrala sam opet i tu čekaonu. Ne može se reći da nisu dali neki minimum ugođaja. Jeste komunjarski, ali bili smo komunjare. Jeste trošno ali nije nam ni država bolja. O prljavštini dječijih igračaka ne znam šta bih rekla. Valjda u bolnici ne vjeruju u bakterije ili jednostavno nemaju vremena za njih.

U međuvremenu se stvorila gužva. Jedna porodilja iz obliženjeg grada je došla sa bebicom koja nije bila u redu. Svi su uskomešali, dolazi porodica, sestre. Nešto se događa. Nakon par minuta iz ambulante izlazi doktor izvinjavajući se što čekamo dugo (!) i govoreći da mora hitno na intervenciju. Usput dobacuje nešto simpatično Borgu. Desetka za doktora.

Čekamo dalje. Čekamo već oko sat i po. Meni se ide u wc. Ostavljam Borga sa dedom (sjećate se, Broj Jedan dostiže više nivoe svijesti u mraku pa nije mogao sa nama) i dajem se u potragu.

U čekaonici vidim vrata sa simbolom žene. Otškrinuta su malo. Ni ne provirim čestito, zapuhne me smrad. Svjetla nema. Dam se u dalju potragu za totaletom koji ne podsjeća na scene iz TT sindroma (u stvari, tamo je bilo svjetla…).

Nađem drugi. Svjetlo i čistačica u njemu. Obećava. Smrad je prihvatljiv za bosanske standarde. Htjedoh ući u kabinu, kad ono nema svjetla! Odlučim da se stisnem i vratim se.

U međuvremenu smo došli na red. U ambulanti doktor je pažljivo pregledao Borga, pitao ga šta je progutao, na šta je ovaj spreman ispalio: „Paju!“. Njih dvojica su bez problema odradili svoj posao. Doktor je kucao nalaz, a Borg se dohvatio neke žabe na naduvavanje na kojoj je bila reklama za neki lijek. Gužva je jer je tu još jedna mama sa bebicom i ja pitam da li mogu u čekaonici da sačekam nalaz. Nikakav problem. Dobijamo nalaz i upućuju nas na hirurgiju.

Kako je bio vikend, nigdje nikog. I to je prihvatljivo. Naletimo na nekog čovjeka koji je pozvao sestru koja je iskrsla od nekud u roku minut. Brzo nam je napisala internu uputnicu za rentgen. WC-a ni u priči. Svi zaključani.

Idemo u drugu zgradu, odjel radiologije. Renoviran, novi dio bolnice mi u stvari govori da ovako treba biti. Čisti, novi podovi, lijepe stolice, svježe okrečeni zidovi, čak ima i plazma na kojoj se vrte snimci medicinskog osoblja u akciji.  Njemačka.

Nakon nekih pola sata dolazimo na red, Borg je sa dedom otišao na snimanje. Sve je brzo i efikasno obavljeno. Najviše vremena je otišlo na administraciju.

Vraćamo se u prvu zgradu, sa nalazom na kojem piše:

„Vidljiva okrugla sjena intenziteta metala…“

Dječiji hirurg, neki izgleda prirodni namćor, jasno mi je dao  savjete oko ishrane, uz napomenu da nema razloga za brigu te da pratimo, je l’ te, sadržaj stolice. Namćorost nije omela njegovu stručnost.

Eto nakon puna četiri sata i doktori su potvrdili da Borg zaista jeste progutao paru koju će iskakiti.

Suština priče jeste da postoje ljudi koji svoj posao rade dobro i loše, pa tako i doktori. Ne sporim da je tanka linija Od Hipokrata do hipokrita ali nisu SVI doktori lopovi i živčani.

ALI

Ono što nikako ne mogu da shvatim da uprava/vlada/bogotac nabavke ne može da nabavi obične sijalice za wc na mjestu kao što je klinički centar! Za ovo ne postoji druga riječ osim NEMAR.

Pošto već postoje renovirani, novi, čisti dijelovi bolnice znači da uprava/vlada/bogotac nabavke ZNA da može bolje i da neka sredstva postoje.

I na kraju, ali isto tako važno, zar niko ne smatra da dječije igračke treba očistiti s vremena na vrijeme, naročito ako su na javnom mjestu poput bolnice!? Pa farmaceutske firme stoje u redu da bi se izreklamirale a bar vode u Banjaluci ima. Za ovo samo krivim opštu letargiju.

Eto, recite mi da sam luda, ali ja sam na kraju bila zadovoljna doktorima i osobljem jer su odlični u kakvim uslovima rade.

Da, na kraju sam išla  u wc i izgledalo je ovako

mrak.3897

Simbolično, zar ne!?

Advertisements

11 Comments

  1. ….Radiologija je prodana, i nije u nasem vlasnistvu – samo ima ugovor sa fondom sto se lijecenja pacijenata tice (a vlasnici su neka Njemacka firma) i zato je tamo sve cakum pakum (i ja sam bila, izgleda kao Enterprajz)…A sijalice mozda odvrnu kad im zafali za stolnu lampu…pa ih nikad vise ne nadomjeste (tako je bar pocesto bivalo po studentskom domu, vazda mrak u WC-u)…i tako u nedogled…prljavim igrackama mozda grade djeci imunitet, ovo ono? Sve u svemu, sto bi rekao Radovan III, najgore je kada smo mi oko nas .:)

  2. Radiologija ne radi po principu privatno-javno partnerstvo,pomjesali ste to sa radioterapijom,razlika je drastična.Radiologija iliti Zavod za kliničku radiologiju je sastavni dio Klinickog centra,i takva je zahvaljujući ljudima koji je vode i koji tu rade.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s