Biciklisti često precjenjuju svoju vidljivost u saobraćaju. To ste vjerovatno i sami primjetili kad vam na veče, ispred auta, iskoči osoba na biciklu u tamnoj odjeći bez ikakve vidljive signalizacije eventualno sa nekim škiljavim „mačijim okom“. Takve scene u najboljem slučaju obično završavaju trubljenjem, pokazivanjem srednjeg prsta i slanjem na pazar onog ko je napravio ili rodio bezobraznu personu na biciklu.
U gorem slučaju, nevidljivi biciklisti postaju dio crne statistike.
I sama sam se večeras našla u sličnoj situaciji ali sa druge strane volana. Na biciklu je bio moj prijatelj koji me je na kraju inspirisao da napišem ovaj post, jer sam ga zamalo pokupila autom i to na pješačkom prelazu.
Biciklisti su redovno dio crne statistike u saobraćaju ali su dobrim dijelom sami odgovorni za to. Alkohol i prebrza jesu neizostavni uzroci stradanja na cestama ali je nevidljivost ODGOVORNOST BICIKLISTA. Kolateralna šteta ove bahatosti je ta što je biciklizam i vožnja bicikla na lošem glasu. Istraživanje sprovedeno prošle godine u Australiji govori da biciklisti uglavnom precjenjuju svoju vidljivost i drugdje, ne samo kod nas.
Zbog tata, a naročito mama biciklista, koje često pominjemo u negativnom kontekstu evo kako postati vidljiviji u saobraćaju i ispraviti ovu strašnu nepravdu.
Ono što vam treba su:
- bilo kakvo svjetlo – pulsirajuće, konstantno, LED, na baterije, na dinamu, samo da svijetli!
Ako nemate bar bljeskalicu na biciklu, to znači da vam nije stalo vaših roditelja i da vas boli briga što su godine novaca i živaca uložili u vas. Za takvo ponašanje opravdanja nema.
Cijena im se kreće od 5 pa do nekih 25 evra.
Ako imate za bicikl, morate imati i za svjetlo.
- reflektujući i fluoriscentni materijali
U Bosni je još uvijek na snazi član 102. Zakona o saobraćaju po kojem je obavezno nošenje (uglavnom omraženog) reflektujućeg prsluka pri smanjenoj vidljivosti. Trenutno se čeka usvajanje Izmjena i dopuna ovog zakona po kojem prsluk više neće biti obavezan ALI će se morati nositi odjeća koja povećava vidljivost. To znači da ćete umjesto ovog
moći nositi šta vi želite pod uslovom da je materijal odgovarajući. Ako ste kreativni, možete čak biti totalno chic i izgledati ovako
Cijena prsluka oko 5 evra, a reflektujuće platno možete preko Interneta naručiti za male pare u metrima.
- i na kraju nešto što se zove bright bike
Bright bike možete napraviti vi ili neko za vas uz pomoć odgovarajućeg materijala. Uputstva i potrebne materijale možete naći ovdje.
Svjetleći bicikl je možda najpametnije rješenje jer se ne može desiti da zaboravite opremu 🙂 ako ste na bicklu a on svjetli, nema greške.
Ako niste u mogućnosti da nabavite sve što vam treba za bright bike poput ovog, a vi smislite svoj. Vjerujem da balkanska dovitljivost nema granice 🙂 još ako svoju verziju svjetlećeg bicikla uslikate i pošaljete mi fotografiju, ne može bolje.
Moj prijedlog je – igrajte se. Imate nebrojeno mnogo opcija kako da vidljivost u saobraćaju učinite zabavom a ne obavezom.
I za kraj, samo za odvažne
CaraDara 
Svetlašce je objektivno dovoljno. Lično izbegavam mrak jer onda nema razgledanja što je bolji deo biciklanja.
Horhe, uradi test. Probaj po noći i bez rasvjete, da parkiraš bajk pa se udalji par metara da testiraš vidiljivost ili najbolja opcija, da neko vozi tvoj bajk a ti prođeš autom da sam vidiš kako to izgleda iz auta. Naravno, ako ne voziš po noći, ova priča ti ne treba.
Ne vozim po noći a bajs mi je crn tako da… Svetlašce je dovolje, ako za volanom auta nije neki orangutan. Jedinu nesreću koju sam mogao da doživim ali nisam jer sam imao sreće je prouzrokovao vozač parkiranog auta u sred bela dana.
Pita milicioner pijanog biciklistu:
– E znate da ste prešli na crveno?
– Znam, odgovara mu, od belog imam goušicu.
Pozdrav Daro! 🙂
😀 Koji biciklizam praktikujem – zadrugarski! Od zadruge do zadruge 😀
Kupi Mujo najnovijeg Ferrarija, vozika se okolo i sretne Hasu. Pokupi Hasu i pravac na autoput. Voze se oni, kad Haso primjeti biciklistu kako lagano pegla po zutoj traci. I odmah Muji : Mujo, Mujo, daj ga rascepi koliko ide u prvoj pokraj njega da se usere ! I nista, Mujo ko Mujo, prva i gas pokraj bicikliste…Prolete sa stotkom, kad ono nakon par sekundi biciklista proleti kao metak pokraj njih. Ni Muji ni Hasi nista jasno, kad ga odluci Mujo u drugoj proleteti koliko ide. I 150 pokraj bicikliste, kad opet ovaj pokraj njih proleti za par sekundi. I tako treca, cetvrta, peta i sesta 300 km/h i biciklista opet ispred. I voze se oni jos tako par kilometara, kad vide biciklistu naslonjen na pocetku tunela, uzdise, samo sto ne umre. Stanu oni pokraj njega i pita ga Mujo : Pa reci bolan, sta si ti, raketu progutao ? Biciklist : Ma nije to, svaki put kad proletis pokraj mene, zapne mi treger za retrovizor… 🙂
😀 😀 😀
E – dobar naslov i dobar tekst i dobri vicevi – super!
Ali podržavam neophodnost dobrog osvetljenja bicikla. Ne vidi se jedna tačka na putu kraj tolikih reklama… ja retko vozim uveče baš zato što ne želim da proveravam koliko su drugi pažljivi ili koliko dobro vide.
I, svakako, treba svoje roditelje poštedeti 🙂
Hvala. Htjela sam da prikazem drugu perspektivu zakonskih obaveza. Mandrak me je takođe inspirisao jer je pominjao reflektujući prsluk koji ga demotiviše u vožnji bajka…a i zbog tih roditelja jadnih 😀