Iako je namjera bila da vam pokažem kako vikendom izgleda Banj brdo (Šehitluci) evo nečeg sasvim desetog 🙂 Posvetiću se i Šehitlucima. Banjalučani i Banjalučanke znaju koliko su Šehovi nezaobilazni ali ovaj detalj moram podijeliti sa vama.
Nakon dana provedenog na Šehovima, logičnom izboru ako ostajete u gradu a hoćete u prirodu, krenuli smo nazad.
Nakon silaska, razišli smo se sa prijateljima i nastavili kući. Moja bradatija polovina i ja samo išli u koloni kad nas je prestigla jedna potpuno chic dama na svom Polaru. Iako u Banjaluci ima dosta chic žena, djevojaka i ostalih koji se tako osjećaju na dva točka, ovo je bio nezapažen primjerak. I ne samo da nas je prestigla, već se stručno probijala u saobraćaju, što je moglo značiti samo jedno – ona to radi godinama. Oduševljena pojavom i načinom vožnje dotične, već sam dovikivala mužu da je stigne i zamoli za fotku, jer je on kao stari paparazzo već imao aparat na sebi. Nije mu se ta ideja svidjela. Čovjeku je valjda bilo neugodno da ganja ženu da bi je slikao bez obzira što ga rođena žena nagovara na to. A ja šta ću, pa se odlučih da je stignem sve sa prikolicom.
Nije to bio lak posao. Gospođa/đica* je vozila fast&furious na moje opšte oduševljenje i čepanje rođenog bicikla koji opterećen sa dodatnih trideset kila nije uopšte bio lak za voziti. Kako mi je stalno izmicala a cesta je bila ravna i široka imala sam dobar pregled dešavanja. Moju dragu damu na biciklu je presreo bus bez imalo griže savjesti i uletio ispred nje presjecajući joj put. Da je vozio neko manje iskusan, ne bi dobro prošao. Žena je reagovala kako treba. Ostala je na biciklu i to mašući rukom i vjerovatno prigodnim psovkama. Bus je nakon presjecanja puta, stao i opet joj presjekao putanju. Gospođa se nije libila (jesam rekla da me oduševila?) da vozaču kroz otvoren prozor kaže koju.
Amsterdam. Nema šale sa biciklistima, a naročito biciklistkinjama.
Nakon kilometra i više sustizanja, jedva je stigoh i to dozivajući je zvoncem. Mislim da je na trenutak pomislila da joj je taj dan bilo bolje da ne sjeda na bajk 🙂 U par rečenica smo dogovorile fotografisanje sad i ovdje. I tako bi.
Nakon fotografisanja, otišla je chic i brzo probijajući se kroz saobraćaj a nas troje smo ostali da klacakamo lagano kako i dolikuje roditeljima sa djecom.
Ali to nije sve!
Nakon sto metara klackanja primjetim „registrovan“ bicikl.
I šta ću. Shvatim da su mi biciklističke sile bile naklonjene pa priđem vlasniku i zamolim ga za fotografiju.
Čovjek je prije nekoliko godina posjetio Giro i otud mu „registracija“. Nije pričalica, nije upadljiv, nije išao u detalje. Riječi takvih ljudi često imaju posebnu snagu. A on je nakon kratkog razgovora pri pozdravu samo dodao: „Giro treba vidjeti.“ 🙂 a ja sam ga ozbiljno shvatila.
Tako vam je to bilo. Sasvim običan, a pun preokreta dan. Zašto? Pa prvo više ne vjerujem da su lijepo obučene žene na biciklima nespretne i ne vjeruje da voze bicikl samo zato da bi bile chic. Očigledno ima i onih kojima je to životna filozofija. Drugo, više ne vjerujem u obične, neupadljive ljude na biciklu. Posebni su sigurno.
*možda se i kod nas zakonodavac opameti pa da ne moram ove sleševe stavljati
CaraDara 
Divno, nego jesi li upoznala mog starog, tamo slika preko ljeta…
Jesam 😀 kako nisam! A i on je nas vjerovatno zapamtio po „Ne! Ne, ostavi to! Ne diraj!“ i tako…:)
Ahahahaha odlicno :)))
Lepota od priče i forografija, ali i od filozofije života.
Jedan sam od tih i takvih.
Pozdrav!
Hvala i drago mi je čuti „istomišljenstvo“ 🙂 Valjda tako i treba biti. Pa neću valjda oko ovakvih priča skupaljti neke ljubitelje betona i dizel motora 😀
Divno,samo da znas citam i stvaram sliku ,zamisljam kako krila rukama i počinje sočni monolog sa Idiote jesi…………
bas sam se nasmijala
🙂 Ne znam nisam je čula ali sam dodala tekst bez problema. Nekako je posebnu draž imao taj njen chic plus ljutitost i postavaljanje stvari na svoje mjesto. Kasnije mi je suprug rekao da je trebao prići vozaču i reći da snimamo dokumentarac i pitati ga da li se inače tako ponaša u saobraćaju…ali nismo 🙂
A ja i moj šestogodisnji sin smo se vozili po gradu i padne meni na pamet da se popnemo na Šehove,ostavimo dvotočkaše kod rampe i on se popne na spomenik ali je bilo brondanja u povratku tipa UMRIJECU TI MAMA,SAMO DA MI JE DOCI DO MOG BICIKLA.Iskreno receno mislila sam da nece moci voziti ali islo je kao po loju.
Hahaha! „Umrijeću ti mama!“ 😀 😀 😀
Izgleda da su biciklisti u saobraćaju nepoželjni. Vozača autobusa si trebala slikati :).
Ja sam, otkako „vozim“ kolica zgrožena koliko ljudi parkiraju po trotoarima pa oni kojima su namjenjeni moraju silaziti na ulicu gdje im auta u pokretu sviraju, kao, što ne ideš na trotoar. I tako u krug. Dok sam vozila bajk, isto je bilo. Ako vozim po trotoaru, pješaci se bune (jednom me čak zaustavila jedna djevojka i lijepo mi objasnila pravila ponašanja iako sam bila spor i uviđavan vozač). Ako vozim po ulici, vozači auta sviraju li sviraju, mašu rukama i otvaraju usta, baš me zanimalo šta govore ;).
Imam sličicu jednu da ti pošaljem, samo mi reci na koji mail, da ne tražim post u kojem si objavila (al’ nije ona iz garaže :))
Zavisi, kako gdje. Bitno je ne odustati a živa je istina sve što kažeš. Što se tiče parkiranja, nećeš vjerovati, zbog istog problema sa trotoarima i kolicima sam pokrenula stranicu https://www.facebook.com/KoTiDadeVozacku?ref=hl na kojoj možeš postavljati slike sebično parkiranih vozila u BL. Mnogi kažu da to ne pije vode ali sam ja uvjerena da će jednog dana proraditi,ali to zavisi samo od nas. Mail je cyclechicbl@gmail.com 😀
E nećeš vjerovati, juče idem ulicom i uslikam kombi parkiran na trotoaru i govorim mužu kako ću sad sve slikati i postaviti slike na internet. Hvala ti za ovu informaciju. Šaljem ti slike (i onu sa kombijem)
Super dogodovštine 🙂 ali mi je najslađi potomak u prikolici – puuuuuuuuuuuuuuno ga pozdravi 🙂
🙂 hoću, evo čim prestane da kosi po kući plastičnom kosilicom koja je glasnije od prave 🙂
Pa vredno dete! U svakom smislu 🙂
Hahaha! Da, da 😀