Slatko od višanja

Juče je bio babin rođendan. One babe. The babe. Ne može ga slaviti već godinu i po jer kad se Odseliš, obilježava se samo datum te selidbe a i to se s godinama prestane.

Pošto joj je bio rođendan,odlučila sam da ga obilježim i to sa prijateljima. Kad malo bolje razmislim, to je bila neka vrsta obilježavanja Noći vještica na balkanski način. Čuj, obilježiti rođendan pokojne babe! Da sam u Americi već bih imala svoj realiti ili neke tablete. Sreća pa sam ovdje.

I tako juče sam otvorila teglu slatka od višanja koje je ona pravila. Odlično je. Recept nemam, pa je zbog toga još posebnije. I ne samo da smo to slatko jeli onako bezveze, ne, ne, ne! Prije otvaranja posvetila sam minut da kažem društvu porijeklo slatka i ko ga je napravio i sve po redu. Prvo su mislili da se šalim, a onda su shvatili da  nasljedni faktor nije mala stvar.

Mislim da bi babi baš bilo drago…ili joj možda već jeste. Ne razumijem ti se ja u te metafizičke stvari. Ja sam samo odlučila da se podsjetim da obične stvari nekad treba raditi na neobičan način, pa makar to bilo i jedenje slatka od višanja od pokojne babe.