Biciklom i prugom 1. dio

Iako je ovaj članak čekao prilično dugo, napokon su tu slike a i utisci su se slegli. Pa kao što sam i obećala  u jednom od prethodnih članaka evo naših putešestvija  tragom nekadašnje pruge.

Znakovi pored puta

Ujutro smo krenuli iz Banjaluke.  Naravno, kasnije nego  što smo planirali ali to nije značajno uticalo na našu ekspediciju.

Pri samom polasku, vidjeli smo nekoliko mističnih znakova:

1.istjerivača duhova na izlasku iz grada

Ghostbusters

Ghostbuster ili fetiš-motorista

2. kipa sa Uskršnjih ostrva na 20-ak kilometara od Banjaluke, u po’ Krupe na Vrbasu

Rapa Nui

Rapa Nui ili Krupa na Vrbasu

3. opel-jaguara na samoj startnoj poziciji

opel-jaguar ili opaguar

opel-jaguar ili opaguar

Smatrali smo da ovakvo znamenje govori samo jedno – da ćemo otjerati zle duhove putujući kroz istorijsko-geografske predjele, malo maštom malo bijesnim mašinama (čitaj – brdskim biciklima).

Početak

Startna pozicija je bila sa Mliništa, skoro pa obaveznog odmorišta na putu ka moru  pa je u skladu sa namjenom i okolinom i ime restorana obećavajuće.

Mali raj

Mali raj

Mlinište se nalazi na 1066m/n.v. na teritoriji opštine Mrkonjić Grad. Dobro mu stoji svako godišnje doba. Nažalost, kao i svaki centimetar ove napaćene, sporoučeće zemlje i ovaj predio ima svoju krvavu istoriju koju ne bi trebalo zaboraviti a pogotovo ne zloupotrebljavati. Ovdje neću ni jedno ni drugo. Vi istražujte detalje. Možda vam ovaj mini-putopis da smjernice – istorija, geografija, sport ili samo ispunjen vikend.

Na Mliništu je nekad postojao spomen – muzej staroj željeznici. Jedno od živopisnih iskustva sa pruge iz ugla đaka iz 60ih , možete pročitati ovdje. Danas je to samo hrpa zahrđalog željeza koja ima oblik voza…

Muzej

Muzej

To je ono što smo ostavili u naslijeđe i sledećim generacijama i prirodi, a ovo je što priroda daje nama.

DSC_5082

DSC_5083I tako na divan, sunčan dan, idealan za istraživanje, krenuli smo „ćirinim“ putem. Da biste stekli širi utisak o prostiranju uskotračne pruge evo i jednog prikaza pruga u Podgrmečju i šire preuzete sa stranice Grmeč.

Biciklom po nevidljivoj pruzi

Nakon kafe, presvlačenja, čitanja horoskopa, fotografisanja i ostalih neophodnih radnji koje prevazilaze temu ove priče, otisnuli smo se.

DSCN2282

Iako je taj dan bilo oko 40 stepeni, mi smo vozili na ugodnoj temperaturi ispod 30. Povremene čistine bi na pružile pogled poput ovog

DSCN2321

Uz put smo prošli i kamenolom. U skladu sa Zvjezdanim stazama, morao je uslijediti „svemirski“ foto sešn 🙂 Evo jedne slike sa nepoznate planete.

DSCN1102

Nakon  desetak pređenih kilometara, naišli smo na ostatke radničke klase. Nismo bili sigurni šta je u pitanju, ali je mjesto nekad bilo naseljeno, vidjele su barake, neka zgrada (vjerovatno neka pilana, ili srodna „firma“) i stari kamion zaboravljen od svih kao i vrijeme kojem pripada.

DSCN1092

Nastavili smo dalje vođeni GPS-om koji nam je bio potreban jer se pruga ukrštala sa drugim šumskim putevima pa se moglo lako desiti da zalutamo i otkrijemo zašto se nije dobro izgubiti u šumi. Tabla koja pokazivala put Potoka je potvrđivala da smo na dobrom tragu. Kao i svaka biciklistička tura i ova je morala biti potvrđena pored table. Slikali smo se onako, kako smo mi zamislili da je baš cool 🙂

DSCN1097

Od putokaza smo nastavili spust od nekoliko kilometara što je vožnju dodatno učinilo uzbudljivom. Zbog sigurnosti smo vratili kacige na glave. Nije da se ne pazimo.

DSCN1099

Ovaj spust i malo uspona prije Potoka su bili jedina značajnija odstupanja od ravnog terena. Vođeni GPS-om, mogli smo jasno vidjeti da se krećemo po izohipsi bez značajnih  promjena nadmorske visine.

Napuštena kuća sve sa adresom br.1 najavljivala je da smo ipak blizu koliko-toliko naseljenog mjesta.

DSCN2298

Nedugo nakon kraćeg uspona, gutanja bonžita i konsolidovanja, obreli smo se u Potocima. Tamo smo sreli dvoje ljudi. Jednog srednjovječnog čovjeka koji popravljao stari kamion i bakicu (nažalost, nismo je uslikali) koja nam je pokazala put prema Srnetici.

U Potocima se ništa nije čulo osim zvukova šume. Čitavo mjestašce je djelovalo kao davno napuštena dječija soba sada već odraslog čovjeka koji tu dođe i ponekad prenoći. Sve je na svom mjestu ali više ništa ne služi svrsi.

DSCN2317

I na pola priče, u Potocima, ću da završim. Uskoro stiže drugi dio. Čisto da vam ne dosadi 😉

Fotografije:Bojan Zlojutro, Siniša Plavšić, Tihomir Dakić

Advertisements

10 Comments

  1. Divno i predivno! Ne znam da li bi i moj bicikl mogao tuda, jer ima samo jednu brzinu, ali bi mi se silno dopadalo da prođem tu stazu.

    Sa radošću čekam nastavak reportaže.

    A što se Bosne tiče – znaš kako se kaže „J…. zemlju koja Bosne nema!“ i to je živa istina! I, odlučno se protivim pridevu u zagradi u tvom prethodnom odgovoru 🙂

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s