Niko nije za sjeme ostao

Odem neki dan kod doktora.  Za ovu priču manje je bitno kako sam ja, već kako su neke babe.  Šta ću kad su mi stalna insipiracija… O nekoliko baba se radi ovdje, a nijednu nisam vidjela. Ionako je skoro svaka baba čudo neviđeno, a ove o kojima se ovdje radi neviđene su u svakom smislu.

Šetkam se ja tako ispred čekaonice i da prekratim vrijeme, počeh slušati razgovor dvojice čiča.  Zašli su u godine  ali se još dobro drže.  Preplanulost i fizička konstitucija su ukazivali na naporan rad u polju, a otvorenost i iskrenost na srce našeg seljaka. Obojica su stajali čvrstog stava, raširenih nogu i s rukama na leđima. S vremena na vrijeme su se, u zavisnosti od naglašavanja i bitnosti onog šta su pričali, unosili jedan drugom u lice kao dva pjevca. Plešu on taj svoj ples i pričaju:

„Velim ti ja, ona moja mi već dva dana popi mozak! Boli, te boli, te ne može nikud, te broj i broj i ja više nisam mog’o izdurat’ i velim joj lijepo ajmo doktoru. I evo je sad unutra, bog je ne ub’će, valjda će joj naći neki lijek da manje priča.“

Drugi ga sapatnički sluša i nadovezuje se klimajući glavom:“Znam, znam…i ona moja je ista. Em ne trne a kad utrne znaš da nije dobro.“

Ovaj prvi ispruži jednu nogu naprijed prema sagorniku i nastavi malo osornije:“ Pa da.  Ista je i ova moja… a pazi se k’o da će za sjeme ostati. U po onih vrelina, ne mo’š gledati kol’ko je pripeklo, ona u priglavcima ‘oda. Naveče lijepo, vruće, a ona u prsluk. *bem te živote!“

Drugi i dalje klima glavom i gleda ga sa velikim razumijevanjem. Htjede i on nešto reći kad dođe njegova beštija. Baba k’o baba. Marama, crna sa drečavo rozim i zelenim sitnim cvjetovima, prsluk, što se ono kaže, boja cigle, siva suknja i modni must have naših baba, mubb-ove papuče ili nešto što liči na njih. „Ajmo, đede!“,  naredi ona.

Drugi odusta od onoga šta je htio reći, rukova se sa svojim saborcem i poslušno odgega za svojom babom. Prvi osta sam čekajući svoje naređenje. Njegovu babu nisam uspjela vidjeti ali sam isti dan čula za dvije sestre, isto babe i čudo neviđeno. Dan B.

Ove dvije seje žive skupa čitav život. Jedna se udavala ali je brzo ostala udovica, a ova druga nikad. Vrijedne su pomena jer bi i one htjele ostati za sjeme, k’o što već čiča reče. Koje su njihove metode? Pa pored utrpavanja na 40 stepeni specifične su npr. po tome što prije nego što počnu jesti bananu, ugriju je u rerni. Kaže moj izvor, živa istina i to znaju svi u selu! Tu nije kraj. Ne brinu one samo za sebe već i o gostima koji im dolaze, služe topao sok…da grlo ne nahlade. I vrhunac na kraju, u ranu jesen, dakle u ovo doba, počinje omotavanje kvaka na vratima koje takve omotane nekim krpama, ostaju do kasnog proljeća.

Neko je izgleda ozbiljno shvatio promaju i gola leđa.

 

Advertisements

4 Comments

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s