Kako sam

Od mnogih lokalno primjećenih stvari, za koje, pretpostavljam, da bi i globalno važile, opet mi je banalnost na pameti.  Dođoše kiše pa i meni se od vode skupio entuzijazam za pisanje, tako da ću se sad držati provjerene teme.

Nedavno u prolazu sretoh poznanicu. Pozdravismo se, prozborismo i to sve u prolazu, ne stajući,  kao na dvije pokretne trake suprotnog smjera.

„Eeej, ćao!“, reče ona s osmjehom na licu. I meni bi drago što je sretoh, pa uzvratih istom mjerom. Pošto smo nastavile svaka svoje kretanje, ovaj dijalog je već prerastao u dobacivanje preko ramena.

„Šta ima? Kako si?“, nastavi ona. Sjećate se komentara o „šta ima“ fenomenu?I ako ne, nema veze.  „Dobro“, odogovorih. „Kako si ti?“, upitah ja i u isti mah svatih da me je moja pokretna traka prilično udaljila od sagovornice i da me ona nije ni čula. Ode ona svojim putem, ja svojim.

Upitale se za junačko zdravlje. Jesmo.  Šta tu sad ima razmišljati? Svašta. Nit’ sam bila ja baš dobro, nit’ je ona čula moje pitanje, a i da ga je čula, šta bi rekla. Dobro? Naravno.  Zbog čega ljudi vole te govorne obrede? Pitanje ima smisla ako ćemo dati na njega istinit odgovor.  Ipak, ovo interesovanje za zdravlje ljudi iako vrlo ima smisla (valjda je ono najbitnije)  je prešlo samo u frazu koju trebamo ispoštovati kad nekog sretnemo. Nekad me taj naš „small talk“ podsjeća na one dječije brojalice, samo što nakon brojalice, tj. šta ima -kako si rituala, se ne idemo igrati žmirke, već igramo neke druge igre… Podrazumijeva se da smo dobro. Kako bismo, pobogu, mogli biti? Pored svih nasmijanih lica na tv-u, reklamama, bilbordima i gdje već ne, druga opcija osim „dobro“ teško da postoji.

Ali šta sam ja mogla reći i šta bi ona drugo mogla reći (čak i da me čula)? Da sam joj potpuno iskreno odgovorila to bi zvučalo ovako: „Nije tako loše. Trenutno me krsta bole i ide mi se u wc, a zbog išijasa me noga zaboli svako malo. Inače, sad sam ušla u 7.mjesec i već počinjem razmišljati kako bi porod mogao izgledati. Ne znam da li me to plaši ili raduje. Pritisak mi je isto malo nizak pa mi se stalno spava. Inače, postala sam rasijana i zaboravna. Kako si ti?“

Kad čujem svoj potencijalni odgovor, mogu samo pomisliti da je sreća što me nije čula ako je i ona mislila iskreno odgovoriti.

Nije nekad ni loše biti društveno prilagođen…

Advertisements

8 Comments

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s